(+40) 722 347 516 | (+40) 356 177 400
  • Română
  • English
  • Magyar
  • Deutsch

Istorijat cipela | Cameleon

Gde su prvi put nastale cipele? Teško je odrediti, ali sigurno je da su nastale iz potrebe ljudi da se zaštite bilo od vrelog peska, bilo od hladnoće i snega.
Na početku, u toplijim oblastima nastala je forma sandala izrađenih bilo od kore drveta, bilo od trave ili uplitanjem palmovog granja. U hladnim oblastima sveta korišćeni su komadi životinjske kože kojima su umotavane noge da bi se zaštitile od hladnoće.
Najviše dokaza o postojanju cipela, ili bolje reći sandala potiče iz perioda Rimskog carstva. Rimljani su proizvodili raznovrsne tipove obuće za svoju vojsku, načinjenu od raznih tipova kožnih kaiša, neke sa pokrivenim vrhom, druge nepokrivenog vrha, sa đonom od debele kože, zavisno od oblasti.
Oko 1400. godine u Turskoj su nastale chopine – obuća sa platformom koja je predstavljala simbol društvene hijerarhije. Takva obuća imala je uspeha sve do XVII veka.
Chopine su mogle nositi samo žene iz aristokratske klase u Veneciji, a njihova visina bila je od 16 do preko 60 cm. Nije se za čuditi da je ženama bila potrebna posluga koja bi joj pomagala pri obuvanju.
Platforme su takođe bile popularne među venecijanskim kurtizanama, Izuzetno visoke platforme nosile su i kineske konkubine i robinje u turskim haremima. Pored estetske svrhe, pretpostavlja se da je njihov zadatak bio da ove poslednje spreči da pobegnu.

Začuđujući je podatak da su platforme prihvatili i muškarci. U ovom smislu upečatljiv simbol bio je francuski kralj Luj XIV koji se nosio visoke platforme ukrašene scenama iz bitaka.

Isti kralj izdao je dekret kojim je odredio da takvu obuću crvene boje (nazivane su „les talons rogue“) mogu nositi samo plemići, a niko nije imao pravo da naruči platforme koje bi bile više od kraljevih.
Značajan izum koji je nastao u XVII veku je sistem zatvaranja cipela kopčama. Samule Pepys zapisao je u svom dnevniku januara 1660: Danas sam počeo da stavljam kopče na svoje cipele“. Kaiševi sa kopčama postali su popularni prvo među muškarcima, da bi kasnije zamenili i pantljike koje su korišćene za šniranje ženske obuće.
Tokom XVIII-XIX veka cipele su se razvijale i dobile su raznovrsne oblike peta i vrhova, a materijal za njihovu izradu se promenio. U XVIII veku ženske cipele odražavale su razrađeni stil haljina, pa su imale iste vezove i iste ukrase kao i haljine i visoku štiklu pokrivenu drvetom. Kao ukrasi za obuću bile su veoma cenjene srebrnaste vezene trake.
Dok kraja 1760. godina masivna štikla je počela da se tanji, a njihova osnova da se širi. Godine 1770. pojavila se „italijanska štikla“ za ženske cipele.
Krajem XVIII i početkom XIX veka ženska obuća polako je gubila visinu sve dok štikle nisu u potpunosti nestale.
XIX vek je karakterističan po dominaciji čizmica, kako za žene, tako i za muškarce. Najpopularniji stilovi bili su : čizmice „Blucher“ koje su imale sjedinjen đon i štiklu, a bočne strane bile su vezivane pertlama, čizmice od platna sa pertlama, čizmice sa drikerima i čizmice Balmoral koje su se zatvarale pertlama sa prednje strane.

Pored čizmica, žene su nosile i elegantne cipele sa visokom štiklom od najraznovrsnijih materijala, od satena i svile do kože gmizavaca. Muškarci su mogli da biraju između cipela Oxford sa pertlama na prednjoj strani i cipela Derby sa pertlama, otvorenih na vrhu.
XX vek doneo je mnogobrojne stilove obuće i prve dizajnere cipela.
Od stila dvobojnih cipela 30-tih godina, do udobnih cipela 40-tih, 50-te donose stil brothel creepers, koji je brzo usvojen od rock’n roll generacije. 60-te godine karakteristične su po stilu cipela i čizmica koje stižu do gležnja, a 70-te donose cipele sa platformom.

20. vek ostaje najbogatiji što se tiče izgleda i stilova obuće – vek pun kreativnosti i šarenila u kojem su cipele sa štiklom oscilovale između odobravanja publike, kako ženske, tako i muške i odbacivanja u korist udobnosti.

Može se reći da je cipelu sa štiklom oživeo Christian Dior. Počev od 1950, pažnju javnosti privlači ono što danas nazivamo cipela stilleto.